Privremeni elektrostimulator srca (ES) uključuje stimulaciju srca uslijed najčešće sporog srčanog rada (bradikardije) ili rjeđe brzog srčanog rada (tahikardije), kraće vrijeme dok se ne ukloni uzrok nastajanja poremećaja srčanog ritma ili do ugradnje trajnog elektrostimulatora. Privremeni elektrostimulator, ako je indicirano, ponekad se ugrađuje i pacijentima koji su predviđeni za operativne zahvate najčešće u općoj anesteziji, kao bi ih se zaštitilo od poremećaja srčanog ritma.
Ugradnja privremenog ES izvodi se u lokalnoj anesteziji, tako što se punktira jedna od većih vena (preponska, potključna ili vratna), te se putem iste uvodi privremena elektroda u najčešće desnu klijetku. Elektroda se nakon toga spaja s vanjskim generatorom pulsa.
Postupak nakon ugradnje privremenog ES. Nakon ugradnje privremenog ES srca pacijentu se sugerira mirovanje s rukom ili nogom preko koje ugrađen privremeni ES. Ubodno mjesto preko kojeg je ugrađena elektroda mora se održavati suhim i sterilnim (ubodno mjesto će se redovito kontrolirati i previjati). Medicinskom timu koji skrbi o pacijentu moraju se prijaviti problemi poput boli i pečenja na ubodnom mjestu, crvenilo, kao i simptomi poput osjećaja lupanja, nepravilnog srčanog rada, vrtoglavice i omaglice.
Vađenje privremenog ES srca. Nakon što je uklonjen uzrok tegoba kod pacijenta ili ugrađen trajni ES srca, privremena elektroda se vadi, te se ubodno mjesto komprimira 10tak minuta kako bi se zaustavilo krvarenje, te sterilno previja. Potrebno je kraće mirovanje u krevetu kako bi se spriječilo krvarenje na ubodnom mjestu.