Atrijski septalni defekt (ASD) je prekid kontinuiteta mišićne pregrade (lat. interatrijski septum) koja odjeljuje dvije srčane pretklijetke (atrija). Postojanje takvog defekta za posljedicu ima komunikaciju između te dvije srčane šupljine, a ukoliko je defekt dovoljno velik, može doći i do neprirodnog pretoka krvi (eng. shunt) iz lijeve strane srca u desnu, što dugoročno može dovesti do niza štetnih učinaka kao što su primjerice srčano popuštanje, plućna hipertenzija, moždani udar i poremećaji srčanog ritma.
Radi se o jednoj od najčešćih urođenih srčanih mana. Postoji više oblika defekta, no najčešći je tzv. tip sekundum, kod kojeg se opisana komunikacija nalazi na samoj sredini septuma.
Postavljanje dijagnoze je često otežano činjenicom da su bolesnici dugi niz godina potpuno bez simptoma ili imaju minimalne simptome zbog čega se većina poremećaja detektira tek u odrasloj dobi.
Do unazad nekoliko desetljeća liječenje je bilo isključivo kirurško, no danas se sve više koristi metoda perkutanog zatvaranja defekta uz pomoć tzv. okludera koja je od 2018. godine dostupna i u našoj ustanovi.
Postupak
Prije samog postupka svakom bolesniku se iscrpno objasne sve koristi i potencijalni rizici procedure (informirani pristanak bolesnika). Treba istaknuti da je prije i poslije zahvata obvezno uzimanje dvojne antiagregacijske terapije (acetilsalicilna kiselina + klopidogrel) u minimalnom trajanju od 3 mjeseca radi sprječavanja nastanka tromba na samom uređaju. Također je potrebna profilaksa bakterijskog endokarditisa do 6 mjeseci nakon zahvata.
U sklopu pripreme za zahvat se učini transezofagijski ultrazvuk kojim se detaljnije odrede karakteristike samog septalnog defekta radi boljeg planiranja intervencije (tip defekta, veličina, anatomske granice). Istom se metodom isključi postojanje tromba u aurikuli lijevog atrija.
Sam zahvat se obavlja na način da se putem preponske vene uvede kateter, uz prethodnu lokalnu anesteziju ubodnog mjesta i intravensku analgosedaciju, koji se dalje putem venskog sustava postavi najprije u desnu srčanu pretkomoru, a potom kroz atrijski septalni defekt u lijevu srčanu pretkomoru. Također se tijekom zahvata postavi i sonda ultrazvučnog aparata (TEE) u jednjak putem kojom se jasno vizualizira optimalno mjesto postavljanja okludera, dok se druge pak strane mogu rano detektirati ev. komplikacije zahvata (alternativno se može putem druge preponske vene postaviti intrakardijalni ultrazvuk).
Kad je uvodnica pozicionirana na adekvatnom mjestu, okluder se polako otpusti dok ne zatvori defekt septuma. Septalni okluder koji koristimo u našoj ustanovi sastoji se od dvaju diskova sastavljenih od nitinola koji su međusobno povezani kratkim centralnim dijelom koji upotpunosti ispunja defekt. Sam sastav okludera pospješuje proces zatvaranja defekta na način da u tjednima nakon zahvata potiče prerastanje uređaja srčanim tkivom čime se defekt definitivno zatvara.
Adekvatan položaj okludera potvrđuje se pod kontrolom RTG i transezofagusnog ultrazvuka.
Uspješnost zahvata je iznimno visoka (98% uspješno zatvorenih ASD-a 12 mjeseci nakon zahvata) uz nizak rizik od komplikacija (<1%).
Dan nakon zahvata se učini kontrolni transtorakalni ultrazvuk srca, a isti je potrebno ponoviti u sklopu kontrolnog praćenja 3 mjeseca od zahvata.
Bolesnik se najčešće otpušta kući dan nakon zahvata ukoliko je postproceduralni tijek protekao uredno.
